Futurologiju bismo mogli definirati kao znanost koja proučava sadašnje trendove koji oblikuju uvjete za budući razvoj. Kao relativno nova grana znanosti, futurologija je nezahvalan posao. Ne postoje egzaktne matematičke formule kojima bi se mogla predvidjeti budućnost neke zemlje ili čovječanstva, no na temelju trendova ipak se mogu donositi određena predviđanja u tom smjeru.
Gdje možemo naslutiti što nam budućnost donosi
Pisci znanstvene fantastike odradili su sjajan posao u svom žanru. U mnogim su knjigama opisali moguću blisku i daleku budućnost svijeta, a mnogi su u tome bili u pravu ili barem približno u pravu. Ono što ih sve povezuje (barem pisce iz prve polovice 20. stoljeća) jest optimizam prema tehnološkom napretku, koji je golem, ali ipak nije toliko brz. Tu su i filmovi i serije koji prikazuju alternativnu stvarnost, a koji su također vrlo zanimljivi. Primjerice, serija Čovjek u visokom dvorcu (The Man in the High Castle), koja polazi od pretpostavke da je Njemačka pobijedila u Drugom svjetskom ratu. Futurologija, odnosno futurizam, na mnogo načina pokušava predvidjeti različite aspekte budućnosti, od okoliša do politike, no mi ćemo se pokušati držati tehnoloških pretpostavki o budućnosti i toga koliko su se predviđanja iz prošlosti o današnjici pokazala točnima.
Pretpostavke o budućnosti tehnologije
Pretpostavke za 22. stoljeće uglavnom se temelje na odnosu ljudi i robota, odnosno na razvoju umjetne inteligencije i njezinu utjecaju na čovjeka.
Te pretpostavke sežu od apokaliptičnih, u kojima umjetna inteligencija uništava čovječanstvo, do simbioze čovjeka i računala u kojoj se svijest (duša) nakon tjelesne smrti prenosi u oblak i ondje nastavlja postojati. Postoje i predviđanja o nazadovanju tehnologije zbog raznih vanjskih utjecaja (udari meteorita, klimatske katastrofe i sl.), u kojima ljudska vrsta nazaduje i vraća se u doba bez tehnologije. Mooreov zakon prilično je sažet i neodređen zakon (zapažanje), a ipak određuje našu tehnološku budućnost. Prema Wikipediji definiran je ovako: „Mooreov zakon je zapažanje da se broj tranzistora u gustom integriranom krugu (IC) udvostručuje otprilike svake dvije godine.” No kako brzina rada računala zapravo utječe na nas danas? Autonomni automobili, odnosno vozila koja sama voze, oslanjaju se upravo na brzinu računala. Računalo prima podatke s velikog broja senzora i na temelju njih u djeliću sekunde odlučuje kako upravljati vozilom. To su odluke koje mogu spasiti život putnika i ostalih sudionika u prometu. Ništa od toga ne bi bilo moguće s računalnom snagom od prije 15 godina. Automatizacija proizvodnih procesa, robotika, medicinska istraživanja, promet – sve to ovisi o razvoju brzine rada računala i razvija se zajedno s njom. Jedan od važnih aspekata razvoja jest i brzina pristupa internetu, koja također raste, kao i nove tehnologije koje dolaze, osobito u bežičnom povezivanju. Sve to utječe na budući razvoj novih tehnologija. Prema nekim prognozama, do 2070. više nećemo sami voziti automobile, a isto će vrijediti i za teretne brodove (koji će biti potpuno bez posade), zrakoplove i dronove. Razvoj kapaciteta baterija također omogućuje predviđanja o postupnom napuštanju, kako ih zovemo, fosilnih goriva i prelasku na obnovljive izvore energije.
Pretpostavke o budućnosti ljudskog života
Produljenje ljudskog života statistički je trend iza kojeg se krije pomalo zavaravajuća statistika. Ne živimo mnogo dulje od svojih predaka, ali do tih godina danas doživi mnogo više nas nego prije sto godina. Prosječni životni vijek računa se ovako: ako imate dvoje djece, a jedno umre pri porodu, a drugo u 75. godini, prosječni životni vijek vaše djece iznosi 35 godina. Prije razvoja današnje medicine statistika preživljavanja djece bila je loša. Ako ste između 1200. i 1745. godine doživjeli svoj 21. rođendan, imali ste velike izglede doživjeti 65. godinu, što nije mnogo kraće nego danas – ali ste morali imati veliku sreću da uopće doživite taj 21. rođendan.
Time dolazimo do novog problema za budućnost ljudske vrste – prenapučenosti. Na Zemlji danas živi 7,3 milijarde ljudi, a UN pretpostavlja da će ih 2050. biti oko 9,7 milijardi, a 2100. čak 11 milijardi. U povijesti ljudske vrste ne postoji sličan primjer rasta stanovništva, pa se predviđanja ne mogu temeljiti na iskustvu. Problem nije u samom broju ljudi, nego u broju potrošača energije i prirodnih resursa. Taj se problem nekoć rješavao iseljavanjem u kolonije, krajeve koji su imali daleko više resursa. Na isti su način i pisci znanstvene fantastike pretpostavljali da bi se problem prenapučenosti mogao riješiti širenjem ljudske vrste u svemir, no u tome zasad nismo mnogo napredovali. Nakon odlaska na Mjesec čovjek nije otišao dalje u svemir. Tehnologija je napredovala, ali velik je problem prilagodba ljudskog tijela životu u svemiru, od zračenja do surovih uvjeta na planetima i satelitima poput Marsa i Mjeseca. Sve do pojave Elona Muska odlazak u svemir nije se činio izglednim, no njegove ideje i načini pojeftinjenja svemirskih letova otvorili su put boravku ljudi na Mjesecu, a poslije i na Marsu.
Kad govorimo o budućnosti, ne postoji samo jedna pretpostavka. Svaka odluka koju donesemo u životu vodi nas u jednu od naših alternativnih budućnosti. Jednako tako, odluke čovječanstva na globalnoj razini stvaraju bolju ili lošiju budućnost za ljudski rod. Zasad znamo da je budućnost svakodnevnog života snažno vezana uz tehnologiju, ali obrazovanjem bismo osobito trebali raditi na tome da ljude vratimo prirodi i stvorimo pozitivnu sinergiju tehnologije, ljudi i prirode kako bismo svojoj djeci ostavili svijet u kojem je život moguć i dobar.